ZenaMajkaKraljica

Postoje trenuci u životu kada mislimo da smo sami, nepotrebni, nepoželjni, suvišni i da niko ne misli na nas... Ali to su ipak samo trenuci i sve se okrene za čas... Uvijek se, odnekud, pojavi nečija ruka za spas...

11.04.2013.

Krevetić

I tako, prije poroda kupimo mi ogradicu za krevetić sa zekama i mrkvom, pa nađemo i takvu posteljinu, pa i jorgan s macama, pa onda dobije poslije navlaku za jastuk sa patkom i macama...Pa ispočetka nam je išto super. Spavalo se u krevetiću, gledale se zeke, mace, mede... Ali unazad par mjeseci krevetić nam je služio više kao mjesto za igranje... MašAllah, odavno zna sam izaći iz krevetića i uči u njega ali tamo ne želi spavati! Nikako! Molili, ostavljali ga u krevetiću, pretpjeli plač i plač ali đaba. Unazad nekoliko noći ljuljali bismo se na nogama a onda u krevetić..Ali đaba,, nakon sat - dva momak plače, hoće da izađe... Pa su mama i babo smišljali planove B i C kako i šta uraditi... I eto... Sa 17 mjeseci mi nemamo više bebu :) Nemamo krevetić... Imamo velikog momka koji već treću noć spava bez buđenja ( s tim da ga mama probudi dok mu mjenja pelenu jer nekakve su nam se potrefile tanke pa mi je draže mjenjat pelenu sad nego za sat cijelog ga presvlačiti).. I mama svečano daje obećanje i sebi na znanje - aBd ako budemo imali još djece - svim silama ćemo odmah uspostaviti ritam i trudit se da tako ostane bez obzira na ostale okolnosti oko nas.. I trudit se naučiti dijete da se u krevetiću spava i navečer i po danu... A ne : plače, kako ti nije žao?... Jest meni žao, ta ja sam mu mama, ja sma ga rodila, ja znam koliko meni je teško kad plače ali granice se moraju znati.. A vAllahi ni moja leđa ne mogu trpjeti više udarce navečer niti moja glava buđenja u gluho doba jer "nešto" mi sjedi na glavi...

07.04.2013.

46.i post

I evo nas... Iza nas je 17 mjeseci nespavanja vecinom, 17 mjeseci otakd smo zvanično postali roditelji, 17 mjeseci odkad je zvanično moje sunašce najvažnija osoba u mom životu. I onda ga gledam ovako kako se igra i osjetim ponos. Ponosna sam na to što ga imam, ponosna sam na činjenicu da sam baš ja njegova mama. Moje sunašce zasada napreduje elhamdullillah. Znamo mnogo toga ta reći samo nam je još uvijek problem djeljenje igračaka sa drugm djecom. Tu nastaje problem. Sve je ok dok djeca ne uzmu igračke... Eh onda sunašce brzinom munje zatrči se i otima igračku, plače, udara djecu... Kažu ljubomoran je... Znam da jeste, jedinac je.. Ali kako djetetu od 17 mjeseci objasniti da se stavri dijele sa drugim? Kako mu objasniti da se i djeca koja dođu u goste moraju igrati s tim igračkama? Ako imate kakav prijedlog, otvorena sam za nove ideje, slušam.

03.01.2013.

Samo ozdravi mi ti..

Kako je teško gledati ga bolesnog, nehornog. Moje malo zlato se razbolilo. Dijagnoza nam je blagi bronhitis :( Nosić začepljen, idemo na inhalacije. Sve bih dala samo da sam ja bolesna a ne on. I od tih silnih narodnih lijekova protiv bronhitisa ne zna čovjek šta bi... Trudimo se da provjetravamo sobu pred spavanje, na radijatorima nam ima kamilica u serpici da osvjezva zrak u prostoriji.. Kako mu pomoći više? Mrzim kad je bolestan!

14.11.2012.

_*

13.11.2012.

43.-i post

Biti majka... Biti majka je neopisiv osjećaj. Biti majka njemu je još bolji osjećaj... Imati ovakvo blago pored sebe san je svake žene. I ne, neću stati na jednom blagu... Imat ćemo ih, inšAllah, još... Jer..Nema mi ljepšeg osjećaja od onog kad se male rukice ispruže a sobom začuje glasić i čarobna riječ MAMA.

06.11.2012.

On, ja i naš sin, plod naše ljubavi... Moj svijet koji čuvam od svih ♥

24.10.2012.

Allahu moj, noćas Ti pružam ruke .. Srce krije iste želje, iste molbe... Samo da su mi oni živi i zdravi... Samo to...

08.10.2012.

Voljelo se dvoje mladih...

03.10.2012.

DUŠO DRAGA, HALAL OLSUN (R.I.P H.B.)

DUŠO DRAGA, ZAR ODLAZIŠ, SVOME DOSTU ZAR POLAZIŠ? KO MUSAFIR NA TABUTU OSTAVLJAŠ ME U BEHUTU, NA ‘VOM SVIJETU UPLAKANA BEZ I JEDNOG BIJELA DANA... KAD POTEKU SVI EZANI I ZAPLJUŠTE ŠADRVANI, BAŠ K’O DA ME ZOVNE NEKO IZ SOBICE, DA DALEKO... DUŠO DRAGA, HALAL OLSUN ,MEVLIJAMA SELAM OLSUN... NEFSU TVOME SAD BAJRAM JE TEŠKO ONOM KO OSTAJE...

02.10.2012.

Inna Lillahi Ve Inna Ilejhi Radzi'un

Znala sam ga onako.. Nismo bili drugovi ali smo se pozdravljali, imali smo i isto društvo ponekad... Redovno smo se za Kurban Bajram viđali, nosili kurbane jedni drugom... A sad.. Sad me mama nazvala i reče kako je mrtav kako ga nema... Zašto Bože on? Zašto ? Zašto on koji je uvijek na mukabelu dolazio, on koji nikad lošu riječ nikom nije uputio?


Stariji postovi

ZenaMajkaKraljica
<< 04/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

MOJI LINKOVI

*Nije žena kamen ali je jača od planine, za ljubav i sreću svog poroda spremna je da gine*
‎"Dva me dana nikada ne brinu. Prvi dan je jučer, sa svim svojim pobjedama i porazima. Jučer je prošlo i zauvijek izmaklo mojoj kontroli. Drugi dan je sutra, sa svojim zamkama, opasnostima, izazovima i tajnama. Dok sunce opet ne bude izašlo, nemam udjela u sutrašnjem danu, jer nije se još ni rodio. Brine me samo danas, jer opsesija prošlošću i budućnošu je dobar način da se prespava sadašnjost."

Brojač posjeta
11716

Powered by Blogger.ba