46.i post

I evo nas… Iza nas je 17 mjeseci nespavanja vecinom, 17 mjeseci otakd smo zvanično postali roditelji, 17 mjeseci odkad je zvanično moje sunašce najvažnija osoba u mom životu. I onda ga gledam ovako kako se igra i osjetim ponos. Ponosna sam na to što ga imam, ponosna sam na činjenicu da sam baš ja njegova mama. Moje sunašce zasada napreduje elhamdullillah. Znamo mnogo toga ta reći samo nam je još uvijek problem djeljenje igračaka sa drugm djecom. Tu nastaje problem. Sve je ok dok djeca ne uzmu igračke… Eh onda sunašce brzinom munje zatrči se i otima igračku, plače, udara djecu… Kažu ljubomoran je… Znam da jeste, jedinac je.. Ali kako djetetu od 17 mjeseci objasniti da se stavri dijele sa drugim? Kako mu objasniti da se i djeca koja dođu u goste moraju igrati s tim igračkama? Ako imate kakav prijedlog, otvorena sam za nove ideje, slušam.

suprugamajka
Nemoj mi govoriti da je nemoguće, samo zato što ti nisi mogao... Ako padnem, ustaću... Ako ne znam, naučiću... Ako ne mogu na jedan, probaću na drugi način... Jer, ja nikada, nikada neću odustati od svojih snova...

2 komentara

  1. u tom dobu su djeca jako egocentricna tj ne mogu vidjeti svijet iz perspektive neke druge osobe pa tako ni drugog djeteta koje bi htjelo tu igracku, oni su u centru svog svijeta i to je normalno za njih. Trebas ga poticati na dijeljenje, ali smireno i strpljivo. Bilo bi korisno da mu prije nego sto druga djeca dodju objasnis da ce igracke s njima dijeliti, ali da ce te igracke ostati njegove kad druga djeca odu.

Komentariši